Moja vizija

A koja je moja vizija?

Što se dogodilo industrijalizacijom i preseljenjem većine stanovništva u gradove? Formiran je umjetan sistem u kojem se prosječan čovjek, da bi mogao živjeti, mora zaposliti. Zaposlenje, odnosno novac koji za to dobiva, njegov su jedini način da može jesti, obući se, stanovati. Na taj način ljudi su zapravo postali ovisni i nemoćni.
A selo - i u njega je uveden sistem industrijalizacije proizvodnje, tako da su pomoću kredita i seljaci dovedeni u ovisnički položaj.

Moja najvažnija vizija je povratak zemlji, ali iskonskoj zemlji.
Znam da je već puno ljudi za to spremno i toga željno!

Evo što činim kao Voditeljca Hrvatske:
U svim dijelovima zemlje okrupnjavaju se poljoprivredna zemljišta i formiraju EKO-SELA. Svako eko selo ima minimalno 500 hektara, od kojih 250 hektara otpada na šume. Te šume su zaštićene i pripadaju selu.
U selu živi cca 150 obitelji i svaka ima svoj hektar zemlje, na kojem uzgaja hranu za svoje potrebe + nešto viška. Sav uzgoj je organski. Svi objekti su od prirodnih materijala, a struja se dobiva solarnim panelima.
U centru sela postoje trgovine u kojima se prodaju eko-proizvodi, restorani sa zdravom hranom, škola i centar zdravlja. Također postoje smještajni kapaciteti za turiste. 
Većina stanovnika sela radi u selu. Puno stanovnika se u sela preselilo (baš prikladna riječ!) iz gradova.

U ova sela ljudi će dolaziti iz svih krajeva svijeta da pojedu istinsku hranu, udahu čisti zrak i ozdrave u mirisima prirode. 

Hrvatska je dovoljno velika i još uvijek ima dovoljno čiste zemlje i šuma, da bi svaki stanovnik, ako to želi, mogao živjeti u ovakvom selu.
Inspiracija za ovakav način života može se naći u knjigama iz ciklusa Anastazija Vladimira Megrea. Meni su predivne.