Malo matematike

Sinoć sam potražila na internetu neke osnovne cifre u vezi poljoprivrednog zemljišta. Naravno (obožavam te sinkronicitete), danas sam pročitala u novinama da je danas na saboru glasanje o Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, pa sam dobila još podataka. Sad mogu utemeljeno maštati:

Moji savjetnici i ja danas smo analizirali slijedeće:
- U Hrvatskoj ima cca 3,14 milijuna hektara obradivih površina
- Više od 50% je neobrađeno (dakle cca 1,6 milijuna ha)
- U državnom vlasništvu je cca 900.000 ha

- Hrvatska po zadnjem popisu ima cca 4.300.000 stanovnika
- U gradovima živi cca  57 % stanovništva, a na selu 43 %. (dakle, u gradovima ih živi 2.451.000)

Idemo prvo zamisliti potpuno ekstremnu situaciju – da li bi bilo moguće da se svo stanovništvo vrati na selo?

Kako kaže (moja najdraža) Anastazija (a i iskustvo i zdrav razum :-), za svaku obitelj dovoljan je 1 hektar zemlje da zadovolji sve njene potrebe za hranom i da još imaju viška.

Neka prosječna obitelj ima 4 člana (ne moraju biti roditelji i djeca, možda dvije sestre, baka i unuk). To znači da u hrvatskoj ima cca 1.075.000 takvih obitelji

Kad bi svih 1.075.000 obitelji zauzelo po 1ha postojeće obradive površine, to bi bilo samo 1/3 svih obradivih površina! Dakle, apsolutno možemo svi na selo i nema straha od gladi! Jupii!

A zatim smo odlučili razmisliti adekvatnije sadašnjem trenutku: Što bi bilo da se za prvu ruku 1/4 gradskog stanovništva vrati u prirodu - u postojeća sela i u nova eko-sela?

Gradovi bi postali puno ljepša mjesta za život (sjetite se kako je lijepo u polupraznom gradu ljeti), a sela bi ponovo oživjela.

1/4 gradskog stanovništva = cca 153.000 obitelji, odnosno treba nam toliko hektara.

Trenutno samo u državnom vlasništvu postoji 900.000 ha, pa mi se odvojiti 153.000 čini prava sitnica!

U mojoj hrvatskoj danas smo donijeli svoj Zakon o poljoprivrednom zemljištu: svaka obitelj ove zemlje ima pravo na svoj hektar i ako ha želi naseliti i obrađivati, država će mu ga pokloniti!